Crveno jezero je krška jama ispunjena vodom u blizini Imotskog. Hrvatski speleološki savez je 1998. organizirao međunarodnu speleoronilačku ekspediciju, prilikom koje je precizno izmjerena visinska razlika od 528 metara, a dubina jezera od čak 287 metar te bi to, prema nekim podacima, bilo najdublje jezero u Europi.
Jezero je nastalo urušavanjem svoda iznad jame. Postoji legenda o Gavanovim dvorima prema kojoj su u davnoj prošlosti iznad jezera postojali dvori koji su propali u zemlju te je na tom mjestu nastalo jezero. Ime mu dolazi od crvenih stijena na rubu jezera.
28. rujna 2013. napravljena su nova mjerenja podmornicom u kojima je utvrđena dubina od 255 metara. Napravljena su snimanja podmornicom, pri čemu je presjek rađen svakih 10 metara s njom ucrtali dubinu. Snimanja se omogućiti izradu potpune 3D represija ove jame.
U svibnju 2017. godine francuski speleoronilac Frederic Swierczynski zaronio je i krenuo u dubinu. Dno je dotaknuo na 245 m a Swierczynski je uzeo uzorke sedimenta za znanstveni dio ovog spektakularnog zarona.
Legenda o Crvenom jezeru
Jednom u davna vremena živio je bogati Gavan i na rubu Crvenog jezera imao je velike i prekrasne dvore. Njegovo je bilo sve, Imotsko polje i sva okolica. Živio je veoma raskalašno i bio je veliki proždrljivac. Prema svima bio je naprasit i nemilosrdan, osobito prema siromašnima; nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju bila uvijek zatvorena, a kad bi ih otvorio, to bi bilo zato da ih isprebija i otjera. Takav Gavan, a još gora mu žena Gavanuša, opakija i lakomija. Nije znala za Boga, a siromahu nikada nije pomogla, nego im se samo podrugivala i ismijavala ih, tjerajući ih ispred vrata dvora. Gore žene pod suncem nije bilo. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri te mislio da će u najvećoj raskoši i zadovoljstvu vječno provoditi dane s njima te im ostaviti svoje bogatstvo.
Djeca se ni po čemu nisu razlikovala od Gavana i Gavanuše.
Jednoga dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje, koji su također bili raskalašni i proždrljivi kao i on. Bili su pretjerali svaku mjeru. U tom momentu prikaže se anđeo u liki odrpanog siromaha, tražeći u ime Božje koju mrvicu kruha za sebe i gladnu dječicu koja su bila s njim. Kad je Gavan opazio siromaha, veoma se naljutio što mu za vrijeme njegove gozbe dosađuje. Gavanovi sinovi i kćeri odmah potrčaše kako bi pustili iz veza pse da rastrgaju jadnog siromaha i njegovu djecu. To bi i učinili da se u posljednji trenutak nije usprotivila Gavanuša, ne iz sažaljenja, već zato što je bila trudna i bojala se da joj takvo zlo ne naškodi. Ustala se od stola, uzela komadić kruha te lijevom nogom gurnula pred siromaha, srdito mu govoreći: “Uzmi, gladniče i zahvali našoj blagodarnosti”. Anđeo je uzeo komadić kruha, poljubio ga i razdijelio među dječicom. Zatim je zamolio Gavanušu: “Daj mi gospo, na put božji i kapljicu vode da zagasim osušena svoja i ove sa mnom dječice usta, a tebi će Bog dati čestitost u tvom porodu i imanju”. Umjesto milosti Gavanuša zamahnu nogom kako bi udarila siromaha govoreći: “Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj”?
Na takvo bezdušno ponašanje rasrdi se anđeo, zbaci odrpanu odjeću, u desnu ruku uzme vatreni mač Božjega pravednoga suda i nebo propara nebeskom svjetlošću, prokune Gavana, Gavanušu, njihovu djecu, goste i sve Gavanove dvore, te odleti u nebeske visine. U taj čas nebom zaparaše munje, gromovi zatutnješe, zemlja se strašno zatrese, rastvori se i u nju propuntaše dvori, Gavan, Gavanuša njihova djeca i svi gosti.
Na tom mjestu nastade Crveno jezero, a i ostala jezera u Imotskoj krajini, kakve ih danas znamo.
Još su dan danas na rubu Crvenog jezera ostale zidine za koje se govori da su ostaci velikih Gavanovih dvora.
Činjenica da se u Crveno jezero ne može ubaciti kamen i da mu se ne može izmjeriti dubina…stari to pripisuju legendi o Gavanu a znanstvenici činjenici da je strujanje iznad jezera tako jako da se kamen poput magneta vraća među stijene…u svakom slučaju ako ikada budete prolazili onuda stanite i probajte ubaciti kamen…navodno da onog koji uspije ubacit kamen prati vječna sreća… mozda bas vi budete te srece.