Stećci su srednjevjekovni nadgrobni spomenici koji nastaju u vremenu od 13. do početka 16. stoljeća (u nekim zabačenim krajevima i duže). Južni dijelovi Hrvatske (Imotska krajina, Sinjska krajina, Vrgorska krajina, dolina Neretve, Dubrovačko primorje, Konavle) su matični prostori stećaka, s tim da ih nalazimo na izuzetno širokom prostoru od zapadnih dijelova Srbije i Crne Gore, preko gotovo čitave Bosne i Hercegovine, do južnih i središnjih dijelova Hrvatske.
Na prostoru Imotskog, Vrgorca i Šestanovca sačuvano je preko 90 lokaliteta sa stećcima. Problematika ukrašavanja stećaka i podrijetlo njihovih oblika i reljefa su još uvijek izuzetno intrigantne teme. Na stećcima se pred nama otvara specifičan svijet jasno povezan sa svojim vremenom i europskim srednjovjekovljem ali i duboko uronjen u prastare tradicije antičkih i prethistorijskih vremena. S obzirom na izrazito bogatstvo reljefa, način na koji ih „kovači“ (kako sebe nazivaju klesari stećaka) upotrebljavaju te pojavu pojedinih tipova stećaka danas na prostoru Imotskog i Vrgorca razlikujemo nekoliko radionica stećaka. Najpoznatija je tzv. radionice kovača Jurine koji se potpisao na sljemenjaku Vukoja Bogdanića na lovrećkim „Mramorima“.
Jurinine stećke nalazimo na prostoru od Imotske i Sinjske krajine do Kupresa. Nekoliko njegovih stećaka nalazimo i na Velikoj i Maloj Crljivici u Cisti Velikoj – vjerojatno jednom od najznačajnijih lokaliteta sa stećcima u Hrvatskoj gdje ih je sačuvano gotovo stotinu u svom izvornom kontekstu uz prastaru prometnicu i bunare s vodom (na prapovijesnim gomilama – tumulima).
Upravo radi toga, ovaj je lokalitet od strane Republike Hrvatske zajedno sa još jednim iz Konavala (Dubravka – sv. Barbara), nominiran za upis na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Upis na Listu se očekuje 2015. godine, što će biti značajno priznanje, ali i doprinos daljnjem razvoju kulturne baštine ovih krajeva.
Naime, koliko god bili povezani sa srednjevjekovnom zbiljom, upravo su stećci onaj dio hrvatskog kulturnog nasljeđa koji nas svojom pojavom izdvajaju iz sveukupnog korpusa europske srednjovjekovne baštine.
Tekst: Konzervatorski ured u Imotskom (Ivan Alduk, Katarina Cvitanić)
Foto: Luka Kolovrat
