Imotska krajina povijesno je ime za prostor koji se nalazi u zaleđu masiva Biokove. U prošlosti je Imotska krajina obuhvaćala i rubni dio BiH, a postojeće razgraničenje nastalo je Požarevačkim mirom kojim su okončani sukobi Mletačke Republike i Osmanskog Carstva u Drugome morejskom ratu 1714. – 1718. godine.
Ključnu ulogu u životu ovoga kraja ima plodno Imotsko polje. Između njegove gotovo ravne površine i planinskog masiva Biokove (1762 m) nalazi se prostrano krško područje na kojem se smjenjuju nizovi brda i uvala. Polje i krški prostor u njegovoj neposrednoj okolici bogati su vodom. Duž cijelog polja protječe rijeka Vrljika, a na njegovu se sjeverozapadnom dijelu u hladnom dijelu godine stvara poplavno područje – Prološko blato. Zahvaljujući njima, polje ima izvrsne uvjete za poljoprivredu. Na krškom području sjeverno od polja nalazi se veći broj krških jezera po kojima je Imotska krajina nadaleko poznata.
Nedaleko od Imotskog polja, na padini brežuljka Podi, smjestio se Imotski. Razvio se ispod srednjovjekovne tvrđave koja je bila središte hrvatske županije čije je postojanje u X. st. zabilježio bizantski car Konstantin Porfirogenet (τά Ημοτα). Ostala važnija naselja smjestila su se uza sam rub polja: Proložac (na sjeverozapadnom rubu) te Zmijavci i Runovići (na jugoistočnom rubu). Od naselja smještenih dalje od polja vrijedi istaknuti Zagvozd te zapadna sela – Studence, Lovreć, Cistu…
Površina 612 km2
Broj stanovnika 29 721 (2011.)
Gustoća naseljenosti 48,5 st/km2
Imotski kraj poznat je po svojoj tradiciji i kulturi. Spominje se i u glasovitoj narodnoj baladi Asanaginica koja je prevedena na brojne europske i svjetske jezike. Imotski kraj poznat je po gangi – tradicionalnom pjevanju nastalom početkom XX. st. Ganga je način pjevanja koji se izvodi tako da jedan pjevač izgovara stihove, a ostali ga prate imitirajući zvuk gusala. Konačno, Imotska krajina dala je velik doprinos hrvatskoj književnosti XX. st. Najveće zasluge za to pripadaju velikom pjesniku i piscu Tinu Ujeviću (1891. – 1955.).
ZANIMLJIVOSTI: