Imotski je stari grad, smješten na jugu Republike Hrvatske, na raskrižju Dalmatinske Zagore i Bosne i Hercegovine. Prvi put ga se spominje 950. godine u djelu De administrando imperio bizantskog cara i povjesničara Konstantina Porfirogeneta.

Imotski ima sva obilježja primorskog grada, zahvaljujući ponajviše klimi i urbanoj arhitekturi stare gradske jezgre. Kamene kuće, strme uske ulice s kamenitim stepenicama svjedoci su nekadašnjeg izgleda ovog mjesta čija je stara jezgra i zaštićena. Nekoliko zgrada sa lijepim pročeljima i okovnim ogradama iz doba secesije, govore o stilskim strujanjima koja nisu mimoišla ni ovu sredinu.

Gradom dominira tvrđava Topana, nastala u 10. stoljeću, koja je kroz povijest imala izuzetno strateško značenje, a danas je zanimljiva posjetiteljima zbog sačuvanog izgleda i vidikovaca na grad, stadion „Gospin dolac“ i Modro jezero. U sklopu tvrđave nalazi se i zavjetna crkvica posvećena Gospi od Anđela, zaštitnici Imotskog. U okružju zidina ljeti se odvija i nekoliko manifestacija, a ispod same tvrđave nalazi se i spomenik hrvatskim braniteljima, rad akademskog kipara Krune Bošnjaka.  S Topane, spuštajući se niz 92 kamene Imotske skaline, izgrađene u 18. stoljeću, dolazimo do Imotskog trga na kojemu je i spomenik velikom pjesniku, Imoćaninu Tinu Ujeviću.

Ispod Topane je i Modro jezero, omiljeno šetalište, a u ljetnim mjesecima i glavno kupalište u Imotskom. Dimenzije su mu 800*400 metara, a dubina varira pa je tako u zimi i u proljeće oko sto metara, a početkom jeseni zna i presušiti. Do njegove bistre površine vode kamene serpentine koje su sagrađene 1907. godine.

U neposrednoj blizini (1,5 km) nalazi se i Crveno jezero, najdublje kraško jezero u Europi čija je dubina depresije 528 metara, a dubina vode doseže i više od 300 metara s dnom koje je ispod morske razine.

Uz ova jezera kao i ostala u Imotskoj krajini nastala urušavanjem podvodnih špilja vežu se mnoge legende i priče, kao o oholom Gavanu ili Asanaginici koja je opjevana u narodnoj baladi te prevedena na većinu svjetskih jezika. Prema toj priči i grob Asanaginice nalazi se na rubu Modrog jezera, upravo na mjestu gdje je danas tematski park posvećen ovoj baladi.

Povijesni artefakti od prapovijesti do danas čuvaju se u Zavičajnom muzeju i muzejskoj zbirci Franjevačkog samostana te svjedoče o dugoj i burnoj prošlosti ovoga područja koje je oduvijek bilo na vjetrometini povijesnih previranja.

Imotski je zanimljiv i zbog položaja i prometne povezanosti koja ga čini idealnom bazom za godišnji odmor. Jedan sat vožnje automobilom udaljeni ste od Međugorja i Mostara u susjednoj Bosni i Hercegovini, sat od drevnog Splita, a zahvaljujući tunelu Sv. Ilija, samo pola sata od Makarske, svetišta Vepric i ostalih mjesta makarske rivijere.

Također, i u cijeloj Imotskoj krajini ima lokacija vrijednih pažnje i divljenja, kao npr. tri jezera u Lokvičićima, Prološko blato, Badnjevice, Zeleno jezero,  stećci, bunari i obilježeni arheološki lokalitet Crkvine u Cisti, bazilika u Zmijavcima, planina Biokovo i u podnožju nje Zagvozd, rijeka Vrljika sa svojim izvorima i ponorima itd.

Imotski kraj poznat je po svojoj tradiciji i kulturi kao i po gangi – tradicionalnom pjevanju.

Osim prirodnih i kulturnih ljepota i raznolikosti, u Imotskom je danas moguće naći kvalitetan hotelski i apartmanski smještaj, veliki broj kuća za odmor s bazenima i apartmana, te odličnu gastronomsku ponudu. Tu su i  vinske ceste pomoću kojih možete uživati u degustaciji kvalitetnih i nagrađivanih  vina ili  kušati prvi dalmatinski pjenušac. Oni koji se žele približiti nekadašnjem životu mogu posjetiti naša eko sela. Tijekom godine, a posebno ljeti, u Imotskom, Zagvozdu  te drugim mjestima održava se veliki broj manifestacija koje vrijedi posjetiti.

Imotski ima sve preduvjete postati jedna od najzanimljivijih kopnenih destinacija u Hrvatskoj o čemu svjedoči i stalan porast dolazaka gostiju i noćenja, a najljepšu pozivnicu za posjet Imotskom napisao je veliki Tin Ujević u pjesmi:

Hodočašće po Zagori

 … ovdje su raskošne boje,
slike se nude kistu.
Život treperi u listu
Sad grlim prirodu čistu
i mirno je srce moje.

Tu ću srknuti ledenu rijeku,
sjesti po rubu staroga mlina.
Baršunasto prići će tišina,
obuzet će me milina.

Ovdje su sveta jezera
čudnovata kao priča,
i vjetrovi što raspinju pera
ptica iz vrhunskih sfera.
Na uspomene sliče gradine:
to obzorje je moja mjera …