Zgrada u kojoj se danas nalazi Muzej sagrađena je 1903. g. kao dio industrijskog arhitektonskog kompleksa najveće otkupne stanice duhana u Dalmaciji. Izgrađena je u doba Austro-Ugarske, u vremenu od 1888. do 1917. g. i služila je kao blagovaonica i prostor za dnevni odmor radnika.U prizemlju Muzeja nalazi se stalni postav podijeljen u cjeline koje prezentiraju povijest Imotske krajine od prapovijesti, antičkoga i ranoga srednjovjekovnog razdoblja do sredine 20. st.
Antičko razdoblje predstavljeno je kamenim spomenicima: nadgrobnim stelama, votivnim zapisima, mozaicima i kamenom plastikom, te metalnim predmetima nakita, oruđa i oružja. Razlog brojnosti antičkih nalaza jest rimska cesta koja je prolazila kroz prostor Imotske krajine, spajajući glavne gradove rimske provincije Dalmacije – Salonu i Naronu. Kasna antika i ranosrednjovjekovno razdoblje predstavljeno je nalazima iz ranokršćanskih bazilika. Osobito se ističe pleterna plastika koja govori o prisutnosti Hrvata na ovom području već od 8. st.
Izlošci Kulturno-povijesne zbirke prate razvoj grada Imotskog, s naglaskom na razdoblje kraja 19. i početka 20. st. kada grad dosiže gospodarski napredak i procvat građanskog života.
Etnografski postav posvećen je imotskom selu. Osim predmeta iz seoskih kućanstava, tu je imotska narodna nošnja i mnogi tkani predmeti koji su se koristili u svakodnevnom životu. Zanimljivo je da su Imoćanke uzgajale dudov svilac i kod kuće izrađivale svileni konac kojeg su koristile u šivanju i vezenju.
Odjel duhana sadržava predmete vezane za duhansku proizvodnju koja je nekada bila važna gospodarska djelatnost ovog kraja. Velik broj seoskih domaćinstava uzgajao je duhan, u ovom kraju proizvodile su se i lule, a budući da je i sama zgrada Muzeja dio industrijskog kompleksa za obradu duhana, na jedinstveni se način uklapa u priču o toj djelatnosti.
U galerijskom prostoru na prvom katu zgrade održavaju se povremene izložbe.
